Močići

Močići su prvo selo u konavoskom vijencu Donje Gore, koje počinje kod Cavtata na zapadnoj strani, a završava na granici Čilipa sa istočne strane. Močići su u neposrednoj blizini Zračne luke Dubrovnik, s južne strane Jadranske magistrale.

To je korjenito konavosko selo, slikovito, sa šumarcima i dubravama, s pet zaselaka, tridesetak starosjedilačkih obitelji, čije kuće spadaju u klasičnu konavosku arhitekturu. Nose ime po močama za biljna vlakna konoplje i lana, a možda i po nekoj drugoj starinskoj legendi. Kuće ovog sela su lijepe, sve u kamenim bijelim žlijebovima za vodu pod krovovima. Mnoge krase konavoski kameni volti, kamene terase, skalinate, klesani kameni pragovi, debeli temeljni zidovi i ogradni miri kao bedemi, te starinske kominate i fumari.

Močići su, poput cijelih Konavala, kraj prepun starina: špilje na moru, u brdu, te nekoliko povijesnih gomila i jama, puno kamenih glavica na hridinama. Tu su i stare crkvice Sv. Đurđa i Male Gospe. Ova se nalazi u dubrovačkom dvorcu Sorkočević, a danas je vlasništvo obitelji Kocelj. Mnoge su dubrovačke plemićke obitelji boravile i živjele u Močićima. Spominje se plemićka obitelj Natalis, Zilipi, te glasoviti pjesnici iz roda Mažibradića, koji su ostavili dubok t rag u Konavlima 16. i 17. st.

Mitrin Speleum u Močićima uklesan je u prirodnoj stijeni špilje nad vodom, i u prirodno usčuvanu ambijentu, pa se njegova arhitektonska cjelina kao Speleuma Mitre može lijepo uočiti. Iako je ovaj Mitrej spomenik pod vedrim nebom, okružen grebenjem i šikarama, a na vodi, izložen kiši, suncu i vjetru, ipak je jedan od najočuvanijih i najvrednjijih Mitreja naše prastarine i kao takvog bi ga trebalo zaštititi. Stare predaje govore da su ovdje bile podzemne žive vode, koje su punile špiljska okna. Močići su od davnina upotrebljavali tu vodu, nazvavši je Tomina voda ili Tomina gustjerna, a samu glavicu gdje je špilja zovu Tomina glavica (sve po Sv. Tomi, zaštitniku špilja i voda).